Domaće mlekarstvo suočava se sa ozbiljnim ekonomskim izazovima, a pad prihoda, smanjenje broja zaposlenih i sve manji stočni fond ukazuju na probleme koji bi mogli dugoročno da ugroze održivost proizvodnje. Prema podacima predstavljenim u Jutarnjem programu RTS-a, prihodi preduzeća koja se bave uzgojem muznih krava prošle godine pali su za 12,3 odsto, odnosno za oko 10,5 milijardi dinara.
Pojedine farme već obustavljaju proizvodnju, dok proizvođači upozoravaju na neizvesnost u vezi sa otkupnim cenama mleka. Iako se kriza koja je početkom godine pogodila ovaj sektor delimično stabilizovala, pritisci na domaće proizvođače nisu nestali.
Nenad Budimović iz Privredne komore Srbije ocenjuje da je proizvodnja mleka jedna od najzahtevnijih grana poljoprivrede, pre svega zbog velikih ulaganja, sporog obrta kapitala i čestih promena u količinama, cenama i potrošnji.
Mali proizvođači i veliki sistemi nemaju iste potrebe
Jedan od ključnih problema srpskog mlekarstva jeste usitnjena proizvodnja. Veliki broj gazdinstava raspolaže sa svega nekoliko muznih krava, dok je mogućnost značajnijeg povećanja proizvodnje ograničena.
Budimović navodi da bi sistem podsticaja trebalo prilagoditi različitim kategorijama proizvođača. Gazdinstva sa dve do pet krava i veliki proizvođači koji imaju kapacitet za širenje proizvodnje ne mogu imati iste potrebe, zbog čega bi i podrška države trebalo da bude različito usmerena.
Prema njegovim rečima, država je izdvajala značajna sredstva za premije za mleko, ali ostvareni rezultati nisu bili u skladu sa očekivanjima. Zbog toga je potrebno preispitati način raspodele podsticaja i više pažnje posvetiti kvalitetu i mogućnostima povećanja proizvodnje.
Uvoz obara cene pojedinih mlečnih proizvoda
Dodatni problem predstavlja konkurencija proizvoda iz Evropske unije. Potražnja domaćih prerađivača za mlekom blago je porasla, ali su pojedini proizvodi iz uvoza jeftiniji zbog nižih troškova proizvodnje na evropskom tržištu.
To se posebno odnosi na maslac, mleko u prahu i sireve poput trapista, gaude i edamera. Domaći proizvođači tako se suočavaju sa konkurencijom koja raspolaže drugačijim sistemima podrške i mogućnošću lakšeg reagovanja na tržišne poremećaje.
Budimović ukazuje i na prepreke povezane sa regulativom. Kao zemlja kandidat za članstvo u EU, Srbija postepeno usklađuje propise sa evropskim standardima, dok tržišta na koja izvozi, pre svega zemlje CEFTA, primenjuju evropske zahteve. To može otežati plasman domaćih proizvoda.
Srbija proizvodi dovoljno mleka, ali mora da ojača sektor
Prema podacima koje je izneo Budimović, Srbija godišnje proizvede oko 1,39 milijardi litara mleka. Od toga se približno 850 miliona litara isporučuje mlekarama, dok se ostatak koristi u domaćinstvima, prodaje na zelenim pijacama ili namenjuje ishrani mladunčadi.
Iako domaća proizvodnja zadovoljava potrebe tržišta, to ne znači da je sektor dovoljno konkurentan. Za dugoročnu stabilnost neophodno je pronaći nova izvozna tržišta, razvijati proizvode sa većom dodatom vrednošću i unaprediti kvalitet sirovog mleka.
Među predloženim merama su i usklađivanje propisa o dozvoljenim količinama aflatoksina, veća podrška ekološkoj proizvodnji i uvođenje mehanizama koji bi proizvođačima pomogli u periodima tržišnih kriza, piše RTS.
M. T.






