Slika „Iris” francuskog impresioniste Kloda Monea prodata je na aukciji kuće Sotheby’s u Parizu za rekordnih 50 miliona evra, čime je postala najskuplje umetničko delo ikada prodato na aukciji u Francuskoj. Platno, nastalo 1924. i 1925. godine, decenijama nije bilo javno izlagano, a na aukciji je ponuđeno kao deo kolekcije Žan Šlumberger.
Monumentalna slika kvadratnog formata, širine gotovo 1,8 metara, privukla je veliko interesovanje kolekcionara. Njena početna procena iznosila je između 22 i 30 miliona evra, što je već predstavljalo najvišu procenu za jednu sliku ponuđenu na francuskoj aukciji.
Posle 45 minuta nadmetanja, pobedila je ponuda privatnog kolekcionara iz Azije. Time je nadmašen prethodni francuski aukcijski rekord, koji je držala Modiljanijeva „Glava karijatide”, prodata 2010. godine u Parizu za 43,2 miliona evra.
„Šest ponuđača, 45 minuta, 50 miliona evra i novi rekord za Francusku. Večeras je Pariz pripadao Moneu”, izjavio je Tomas Bompar, kopredsedavajući odeljenja za modernu i savremenu umetnost Sotheby’sa u Francuskoj.
Aukcija koja je oborila više rekorda
„Iris” je bio najvrednije delo u kolekciji Žan Šlumberger, ali ne i jedina slika koja je privukla pažnju kupaca. „Žalosna vrba”, nastala 1918. i 1919. godine, prodata je za 9,6 miliona evra, dok je „Kuća u ružičnjaku” dostigla cenu od 2,5 miliona evra. Slika „Sena u Vernonu, drveće” iz 1894. godine prodata je za 4,2 miliona evra, više nego dvostruko iznad gornje procenjene vrednosti.
Ukupan prihod od aukcije kolekcije Šlumberger iznosio je 74,4 miliona evra, odnosno oko 83,7 miliona dolara. Svako ponuđeno delo pronašlo je kupca, a 74 odsto radova prodato je iznad pretprodajnih procena. Aukcija je tako postavila rekord za najvredniju kolekciju likovne umetnosti prodatu preko Sotheby’sa u Parizu.
Novi rekordi zabeleženi su i za francuske umetnike Pjera Bonara i Gustava Moroa. Bonarova „Berba šljiva”, nastala oko 1899. godine, prodata je za 2,5 miliona evra, dok je Moroov „San o Orijentu” iz 1881. dostigao cenu od 1,4 miliona evra. U oba slučaja reč je o najvišim cenama koje su njihova dela ostvarila na aukcijama u Francuskoj.
Na istoj aukciji tri rana dela Pola Sezana, nastala između 1862. i 1864. godine, unapred su otkupili grad Eks-an-Provans i francusko Ministarstvo kulture. Slike „Farma”, „Drveće pored reke” i „Nebo među drvećem”, prvobitno izrađene kao deo zidne dekoracije Sezanovog porodičnog doma Ža de Bufen, proglašene su nacionalnim blagom i biće pridružene zbirci muzeja Granet.
Kasni Mone kao prethodnik moderne umetnosti
Priča o kolekciji Šlumberger počinje 1956. godine, kada je Katja Granof, ruska emigrantkinja koja je sarađivala sa porodicom Šlumberger, kupila umetničku zaostavštinu iz Moneovog ateljea koju je slikar ostavio sinu Mišelu. Među delima su se nalazile i kasne slike nastale u Živerniju, koje su u to vreme pojedini kritičari smatrali neujednačenim radovima umetnika čiji je vid slabio.
Granof je, međutim, u tim slikama prepoznala modernost i umetničku vrednost koja je prevazilazila tadašnje ocene. Moneovi prikazi irisa, jezerca i lokvanja danas se posmatraju i kao nagoveštaj pravaca koji će obeležiti umetnost 20. veka.
Moneovo interesovanje za irise intenziviralo se tokom Prvog svetskog rata, kada se povukao u vrt u Živerniju. Cvet je prikazao na približno 20 platana tokom dva stvaralačka perioda, istražujući odnose boje, svetlosti i vremena. Kasni „Iris” predstavlja vrhunac tih eksperimenata: granice između predmeta i njihovih odraza postaju nejasne, dok veliki format uvlači posmatrača u prizor.
Marijan Matje, nekadašnja kustoskinja muzeja Marmotan Mone i stručnjakinja za umetnikovo stvaralaštvo, ocenila je da slika ne predstavlja samo vrt, već i Moneovo promišljanje samog slikarstva.
„Iris” je tako dobio posebno mesto ne samo zbog rekordne aukcijske cene već i zbog umetničkog značaja kasne Moneove faze, koja je decenijama bila nedovoljno cenjena. Prodaja je pokazala da dela koja dugo nisu bila dostupna javnosti mogu da izazovu izuzetno interesovanje kolekcionara kada se ponovo pojave na tržištu.
M. T.






