Poručili smo namirnice, završili obavezu iz fotelje i poslali poruku umesto da obavimo još jedan poziv. Dan bi, bar na papiru, trebalo da bude rasterećeniji. A onda se oslobođeni prostor ispuni nečim novim, pa uveče imamo utisak da nismo zastali ni na trenutak. To je zanimljivo pitanje za obično subotnje popodne: kada nešto završimo brže, kome pripadne vreme koje nam je ostalo?
Ne postoji jedan raspored koji odgovara svima. Nekome je dostava velika pomoć tokom naporne nedelje, neko uživa u odlasku na pijacu i ne želi da taj deo dana zameni ekranom. Problem ne treba tražiti u samoj usluzi niti od svake svakodnevne odluke praviti ispit karaktera. Mnogo je korisnije pogledati konkretan dan i razmisliti šta nam je olakšalo obaveze, a šta smo uradili samo zato što nam je bilo nadohvat ruke.
Jedan mali lični ogled mogao bi da traje sedam dana. Svaki put kada neku obavezu završite brže nego obično, zabeležite šta ste uradili posle nje. Bez ocenjivanja i bez obaveze da se išta promeni. Možda ćete otkriti da vam je ostalo vremena za razgovor, čitanje ili odmor. Možda će se pokazati da ste odmah otvorili novu listu zadataka. U oba slučaja dobijate konkretniju sliku svog dana, umesto neodređenog osećaja da vreme nekud odlazi.
Hindustan tajms danas razmatra odnos brzih usluga i svakodnevnih navika. Kao autorski nastavak te teme, predlog je jednostavan: uz jednu prečicu unapred vežite mali predah. Ako ste izbegli dodatni odlazak u prodavnicu, desetak minuta može pripasti čaju na terasi. Ako ste ranije završili kućni posao, otvorite knjigu koju već danima premeštate sa stola na policu. Predah ne mora da bude naročito koristan da bi imao svoje mesto.
Možda je baš to najprijatnija promena koju možemo da uvedemo: da slobodan trenutak ne traži opravdanje. Nije neophodno da svaki odmor postane novi plan, hobi ili dokaz da smo dan dobro iskoristili. Ponekad je dovoljno sesti, pogledati kroz prozor i pustiti da kafa ostane jedina stvar kojom se nekoliko minuta bavimo. Onako, natenane. Ušteda vremena dobija smisao kada makar mali deo tog vremena zaista osetimo kao svoj.
S.B.






