Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, svetitelje koji zauzimaju posebno mesto u istoriji hrišćanstva. Ovaj praznik posvećen je rimskom caru Konstantinu Velikom i njegovoj majci Jeleni, čija su dela ostavila neizbrisiv trag u razvoju i širenju hrišćanske vere.
Car Konstantin Veliki rođen je 274. godine u Naisusu, današnjem Nišu, zbog čega se ovaj svetac u Srbiji posebno poštuje. Praznik se ujedno obeležava i kao gradska slava Niša.
Konstantin je odrastao na dvoru cara Dioklecijana, gde je stekao obrazovanje i vojno iskustvo. Nakon smrti svog oca 306. godine, vojska ga je proglasila carem, a tokom svoje vladavine vodio je nekoliko važnih bitaka koje su učvrstile njegov položaj u Rimskom carstvu.
Prema hrišćanskom predanju, uoči jedne od presudnih bitaka ukazao mu se svetleći krst na nebu sa natpisom „Ovim pobeđuj“. Ovaj događaj smatra se prekretnicom u njegovom odnosu prema hrišćanstvu i jednim od ključnih trenutaka u istoriji Crkve.
Najznačajniji događaj njegove vladavine bio je donošenje Milanskog edikta 313. godine, kojim je hrišćanima omogućena sloboda veroispovesti i okončan višedecenijski progon sledbenika nove vere u Rimskom carstvu.
Posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji zauzima i njegova majka, carica Jelena. Predanje kaže da je tokom boravka u Jerusalimu pronašla Časni krst na kojem je razapet Isus Hristos. Na mestu Hristovog stradanja podigla je Crkvu Vaskrsenja, kao i više svetinja širom Svete zemlje.
Konstantin je kasnije podržao održavanje Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji 325. godine, jednog od najvažnijih događaja u istoriji hrišćanske crkve.
Sveti car Konstantin i carica Jelena danas se poštuju kao zaštitnici vere, a njihov praznik mnoge porodice obeležavaju kao krsnu slavu. Pored Niša, kao esnafsku slavu ovaj dan tradicionalno proslavljaju kujundžije i železničari.
Njihovo nasleđe ostaje simbol verske slobode, istrajnosti i širenja hrišćanskih vrednosti koje su oblikovale evropsku i svetsku civilizaciju.
M. T.



