Odluka NBA lige da nagradu za najkorisnijeg igrača tekuće sezone ne dodeli Nikoli Jokiću, uprkos njegovom drugom uzastopnom takmičarskom ciklusu sa tripl-dabl prosekom, pokrenula je duboke sportske i sociološke rasprave. Iz perspektive evropskih košarkaških standarda, gde se individualni doprinos meri isključivo stepenom produktivnosti i racionalnosti unutar kolektiva, ovakav ishod deluje kontradiktorno. Međutim, severnoamerički profesionalni sport funkcioniše po principu upravljanja narativima i brend menadžmenta, gde način na koji se ličnost prezentuje javnosti neretko ima podjednaku težinu kao i sam učinak na terenu.
Istorijska retrospektiva pokazuje da zamor glasača nije novitet u NBA ligi. Najplastičniji primer datira iz sezone 2010/11, kada je Derik Rouz proglašen za najmlađeg MVP-ja u istoriji ispred Lebrona Džejmsa, prevstveno zbog medijskog narativa koji je Džejmsa pozicionirao kao antagonista nakon prelaska u Majami, dok je Rouz personifikovao autentičnu sportsku priču iz Čikaga. Sličan sociološki mehanizam primenjen je i u slučaju Rasela Vestbruka u sezoni 2016/17. Vestbruk je tada, nakon odlaska Kevina Duranta, dobio status heroja lojalnosti i nagrađen je MVP priznanjem zbog tripl-dabl proseka, iako je Oklahoma takmičenje završila na šestoj poziciji Zapadne konferencije. Pošto je Vestbruk taj podvig ponovio u još tri navrata, to dostignuće je izgubilo element rariteta, što danas direktno utiče na percepciju Jokićevih rezultata.
Na rezultatskom planu, Jokićeva kampanja pretrpela je ključni zastoj krajem decembra usled povrede kolena, zbog koje je odsustvovao sa 16 utakmica. Statistika pre povrede (29,6 poena, 12,2 skoka i 11 asistencija) svedoči o apsolutnoj dominaciji, dok je period nakon 30. januara doneo nemovni pad u šuterskoj formi sa distance (sa 43,5% na 31,9%). Dok je Šej Gildžis-Aleksander održao kontinuitet sa stabilnom ekipom Oklahome, Jokićev marketinški minimalizam – slikovito prikazan kroz odsustvo personalizovane linije obuće kod vodećih američkih brendova i prelazak u tabor kineskog proizvođača – dodatno je olakšao odluku glasačima. Unutar industrije zabave koja insistira na stalnoj smeni liderskih figura, Jokićeva čista košarkaška održivost ostaje zakona uskraćena za adekvatno institucionalno priznanje.
Izvor: Postinfo
M.M.



