Protokolarna utakmica poslednjeg kola Mozzart Bet Superlige između Vojvodine i Novog Pazara ostaće zabeležena u klupskoj istoriji Novosađana kao zvanični završetak igračke epohe Slobodana Medojevića u crveno-belom dresu. Iskusni 35-godišnji vezni fudbaler i dugogodišnji kapiten tima suspendovao je aktivno igranje za matični klub, izazvavši emotivnu reakciju prisutnog auditorijuma na stadionu „Karađorđe”. Medojević se pozicionirao kao jedan od najdoslednijih izdanaka novosadske fudbalske škole, čiji profesionalni integritet i odnos prema klupskim obavezama reflektuju izvorne postulate na kojima je Vojvodina utemeljena 1914. godine.

Medojevićeva biografija beleži stopostotan angažman u svim fazama razvoja – od mlađih selekcija u Veterniku, preko debitantskog nastupa za prvi tim 2007. godine, pa sve do ostvarivanja višemilionskog transfera u nemački Volfzburg 2012. godine. Nakon desetogodišnjeg uspešnog kontinuiteta u Bundesligi i kasnijeg boravka na Kipru, Medojević je doneo stratešku odluku da se vrati u domaći šampionat i karijeru privede kraju u redovima kluba u kojem je ponikao. Njegov povratak karakterisala je visoka profesionalna etika, bez obzira na varijacije u minutaži i taktičkim zamislima stručnog štaba u prolećnom delu tekuće sezone. Tokom zvaničnog izlaska sa terena, kapiten Vojvodine je ispraćen dvominutnim aplauzom sa svih funkcionalnih tribina novosadskog stadiona.

U zvaničnom obraćanju, Slobodan Medojević je evocirao uspomene na odrastanje na Grbavici i prve fudbalske korake pod nadzorom klupskih trenera, naglasivši privrženost vernom jezgru navijača koji decenijama prate klub kroz sve administrativne i taktičke krize. Iako su u svetskoj praksi česti primeri dugovečnosti igrača na sličnim pozicijama, poput Frančeska Totija u rimskoj Romi, administrativne i sportske okolnosti u Novom Sadu uslovile su prekid saradnje pre isteka zamišljenog ugovornog kontinuiteta. Kao zaključak ovog svečanog čina, u javnosti je pokrenuta inicijativa da dres sa brojem Slobodana Medojevića dobije trajno mesto u izložbenom prostoru Sportskog centra „Vujadin Boškov”, kao primer institucionalnog pamćenja i sportske doslednosti za buduće generacije vojvodinaša.

Izvor: Postinfo

M.M.