Promena poslovne strategije u Humskoj 1 spasila je klub od gubitka dvojice izuzetno perspektivnih fudbalera, koji su u dva različita prelazna roka bili na korak od prelaska u kragujevački Radnički.
Istorija odnosa Partizana i Radničkog 1923 na polju transfera talenata mogla je dobiti još dva poglavlja nakon odlaska Aleksića i Mirčetića. Slučajevi Ognjena Ugrešića i Vanje Dragojevića pokazuju koliko je tanka linija između gubitka perspektivnog igrača i njegove promocije u nosioca igre. Ugrešić je bio žrtva loše procene u leto 2024. godine, kada nije bio planiran za seniore, što je Radnički pokušao da iskoristi tražeći „čiste papire“ na ime duga za transfer Nikole Miličića. Tek je intervencija nove uprave u oktobru iste godine preokrenula situaciju u korist crno-belih.
Vanja Dragojević je bio još bliži odlasku. Njegov profil igrača savršeno je odgovarao agresivnom stilu igre koji je forsirao Feđa Dudić. Ipak, uprava Partizana je tada primenila model zaštite interesa koji se pokazao kao spasonosan. Uvođenjem klauzule o pravu preče kupovine po ceni koja bi progresivno rasla (duplo nakon prve, četiri puta nakon druge sezone), Partizan je praktično obeshrabrio Radnički da investira u igrača kojeg bi morali da vrate čim on pokaže kvalitet. Danas su obojica zamenici kapitena u Partizanu, a njihova tržišna vrednost višestruko prevazilazi cifre koje su tada bile u opticaju.
