NOVI SAD – Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, gotovo bez izuzetka, zovemo tepanjem. Neki je i znaju samo tako, kao Uspensku.

Kada je podignuta, godine 1774. bila je najlepša u gradu. Posebno se isticao njen barokni toranj. Krajem sedamdesetih, ogrešili smo se o nju, time što smo joj izgradnjom pozorišta, oduzeli portu, groblje i parohijski dom.

Neopisivo intimna, lična, usred haosa kojeg centar jednog velikog grada gotovo podrazumeva, privlači me uvek iznova. Prošlog četvrtka, u produžetku večernje službe, ostao sam na akatistu. I onda ušao u neki polusneni mir. Ni sam danas nisam siguran, jesam li sanjao ili samo razmišljao, o priči u kojoj sam se pronašao.

Veliki ikonopisac Novak Radonić, rado je sedeo s ljudima. Ajd što je voleo društvo, nego što su mu bili potrebni likovi za ikonostas i religijske kompozicije.

RTV (Ilija Tucić)