„Prvu put sam dao krv 1958. u vojsci. Odlučio sam se smatrajući da je uvek bolje pomoći nego tražiti pomoć. Nije sve u parama, što bi rekli, nego i u drugim načinama pomoći kada se već može pomoći. Mislim da i dobrovoljno davalaštvo krvi upravo proizilazi iz toga. Moja ćerkica je šesnaest godina i rekla je „Tata, čim ja napunim osamnaest godina iću i ja da dam krv!“, ispričao je Zvonko Serenčeš.
RTV (Ružica Parčetić)






