Bio je kustos Galerije Matice srpske od 1965. do 1978, naučni savetnik Balkanološkog instituta SANU od 1979. i direktor Galerije Srpske akademije nauka i umetnosti od 2001. do 2009. U tom periodu u Galeriji SANU je priređeno 40 izložbi sa katalozima, a 24 kataloga potpisao je kao urednik. Autor je izložbe i posebnog izdanja kataloga „Svetogorska grafika“ (Beograd 2004).
Osnovna oblast rada akademika Davidova bila je srpska umetnost od 17. do 19. veka. Za dopisnog člana SANU izabran je 2000. godine, a za redovnog 2006.
Autor je knjiga „Sentandreja – srpske povesnice“ (2011), „Pomeni davnih seoba – znamenja srpske povesnice“ (2017), „Genocidium totale“ (2019). Priredio je više značajnih izdanja, između ostalih, „Srpska grafika XVIII veka – nova saznanja“ (1986), „Manastir Šišatovac“ (1989) i „Postvizantijska umetnost na Balkanu“ (2003).
Dobitnik je Vukove nagrade za nauku za delo „Sentandrejska saborna crkva“ 2001. godine. Mesto i vreme sahrane Akademik Dinko Davidov biće naknadno objavljeni.
Tanjug






