Akademik Kovačević (1948) proslavio je srpsku komediografiju stvarajući dela koja svedoče o duhu našeg vremena. Druga knjiga, pored naslovne, sadrži i drame „Proleće u januaru“, „Limunacija“ i „Zvezdana prašina“.
Za stvaralaštvo Dušana Kovačevića karakteristično je njegovo prepoznavanje i karikiranje mana, navika i predrasuda. Njegove drame su igrane u preko 80 stranih pozorišta, a „Balkanski špijun“ je i jedno od najpoznatijih ostvarenja srpske kinematografije.
Pesnik, ali i dramski pisac, akademik Ljuba Simovcić, ocenio je na današnjoj promociji da je „Kovačević stvorio delo velikog obima i visoke vrednosti“, dok je internacionalno poznati slikar i takođe akademik Vladimir Veličković izjavio da su „dramski tekstovi Dušana Kovačevića literatura u najboljem smislu te reči“.
Prema rečima pisca i umetničkog fotografa koji decenija živi u Parizu Petra Grujičića od „Proleća u januaru“ (1977), a zatim i „Balkanskog špijuna“ (1983), u Kovačevićevom opusu počeće da se profiliše i jedna osobita tipologija dramskih karaktera: pasivnih i aktivnih dramskih protagonista.
„Dok su jedni u svom manje-više izolovanom svetu slepi i naivni za opasnosti koje im neprestano prete, kod drugih se podozriva okupiranost najbližom okolinom pretvara u paranoičnu opsesiju, pa se u tom smislu o jednom broju Kovačevićevih komedija može govoriti i kao komadima o rascepljenom identitetu, gde protagonista i antagonista, paradoksalno osuđeni jedan na drugoga, zapravo predstavljaju suprotne polove, lice i naličje jednog istog identiteta“, rekao je Grujičić.






